Šetam u prirodi. Aparat preko ramena, dobro mi dođe za odmak od svakodnevnice. Uvijek nešto škljocnem, tu i tamo. Pa i neka banalna stvar koji put ispadne iznenađujuće dobro. Kao i kada neki prizor, koji mi se isprva učini fantastičnim, na kraju ispadne skroz bez veze.
Šetam i gledam, bura lijepo puše, sve se kreće… I zašto bi sve uvijek trebalo biti oštro ?!? Napravio sam nekoliko slika s dužom ekspozicijom, da vidim u kojem smjeru stvari idu…